Henry Milller: Jarčeva obratnica

Gost

[b]Nešto je mrmljala spominjući otvorena vrata, ali ja nisam htio
staviti na kocku da je pustim iz šaka. Umjesto toga sam se polako
okrenuo i malo-pomalo je dotjerao do vrata i zatvorio ih njenom
stražnjicom. Zaključao sam ih slobodnom rukom, odveo je do sredine
sobe, opet slobodnom rukom otkopčao šlic, izvadio budžu i stavio je u
pravi položaj. Bila je još toliko opijena snom da sam se osjećao kao da
imam posla s lutkom. Ipak sam shvaćao da zapravo uživa pri pomisli na
jebačinu u polusnu.

Zadrijemao sam... Kad sam se
probudio, ud mi je bio ukrućen. Čini mi se da mi je sunce uprlo pravo u
šlic. Ustao sam i oprao lice na česmi. Još je bilo jednako vruće i
sparno. Asfalt je bio mekan kao tijesto, muhe su peckale, smeće trunulo
u kanalu. Hodao sam između ručnih kolica i odsutnim pogledom promatrao
svijet oko sebe. Moj mi je gotovo cijelo vrijeme stajao iako nisam
mislio ni na koju određenu ženu. Istom kad sam se vratio u Drugu
aveniju, sjetio sam se egipatske Židovke s ručka.

Zapamtio sam
kad je rekla da stanuje iznad Ruskog restorana kraj Dvanaeste ulice.
Još uvijek mi nije bilo jasno što ću zapravo poduzeti. Naprosto sam
lutao da mi prođe vrijeme. Ipak su me noge nosile prema sjeveru i u
pravcu Četrnaeste ulice. Kad sam došao do Ruskog restorana, načas sam
zastao, a onda ustrčao uza stepenice preskačući sve po tri odjednom.
Vrata na veži bila su otvorena. Uspinjao sam se od odmorišta do
odmorišta čitajući imena na vratima. Stanovala je na najvišem katu i
ispod njezina imena bilo je i neko muško ime. Tiho sam pokucao. Nitko
se nije odazvao. Pokucao sam još jednom, malo jače. Tada sam začuo da
netko unutra hoda. Napokon se začu glas, tik do vrata, koji zapita tko
je to, a onda se i kvaka okrenu. Razjapio sam vrata i nahrupio u mračnu
prostoriju. Zaletio sam joj se pravo u naručje i osjetio, da je posve
gola ispod priogrnuta kimona.

Očito da se istom prenula iz
čvrsta sna, pa joj nije još bilo posve jasno tko je to grli. Kad je
shvatila da sam to ja, pokušala se otrgnuti, ali sam je čvrsto držao i
počeo je strasno ljubiti polako je gurajući prema kauču kraj prozora.
Nešto je mrmljala spominjući otvorena vrata, ali ja nisam htio staviti
na kocku da je pustim iz šaka. Umjesto toga sam se polako okrenuo i
malo-pomalo je dotjerao do vrata i zatvorio ih njenom stražnjicom.
Zaključao sam ih slobodnom rukom, odveo je do sredine sobe, opet
slobodnom rukom otkopčao šlic, izvadio budžu i stavio je u pravi
položaj. Bila je još toliko opijena snom da sam se osjećao kao da imam
posla s lutkom. Ipak sam shvaćao da zapravo uživa pri pomisli na
jebačinu u polusnu.

Nevolja je bila samo u tome da bi se svaki
put, kad bih ga gurnuo, sve više plašila. Nikako nisam znao kako da je
strpam u krevet i uspavam, a da ne prekinem dobru jebačinu. Uspio sam
je povaliti na kauč a da ne ispadnem iz nje, pa se ona strašno zapalila
migoljeći se i savijajući kao jegulja. Sve otkako sam je počeo krčiti,
mislim da nije ni jednom otvorila oči. Neprestano sam u sebi ponavljao:
"egipatska pička, egipatska pička" i, samo da ne bih odmah svršio,
počeo namjerno misliti na leš koji je Monica dopremila na stanicu i na
onih trideset i pet centi koje sam dao Paulini. Onda odjednom - tres!
Netko je snažno zakucao na vrata, a ona je široko otvorila oči
prestravljeno me gledajući. Odmah sam ga počeo vaditi, ali na veliko
čudo ona me čvrsto obgrlila i prošaptala u uho: - Ne miči se! - i: -
Čekaj. - Začu se još jednom glasno kucanje i prepoznah glas Kronskoga
koji reče: - Ja sam, Thelma... ja sam, Židovčice...

Umalo
što nisam prasnuo u smijeh kad sam čuo što govori. Ponovo smo legli u
prirodni položaj, ona je polako zatvorila oči, a ja sam ga posve nježno
vrtio u njoj, da je ne bih razbudio. Bila mi je to jedna od najdivnijih
jebačina u životu. Mislio sam da se nikad neće završiti. Kad god bih
osjetio opasnost da bih mogao svršiti, posve bi se umirio i počeo
misliti - misliti, primjerice, o tome gdje bih najradije proveo
praznike, ako ih budem imao, o košuljama u ladici mog uredskog stola, o
zakrpi na sagu pred krevetom. Kronski je još stajao pred vratima - čuo
sam kako se miče ovamo-onamo. Kad god bih osjetio da stoji ondje, pred
vratima, malo bih jače bocnuo, a onda bi mi u polusnu uzvratila, i to
nekako iz vica, kao da shvaća što sam joj htio priopćiti tim rječnikom
koji se sastojao od stavljanja i vađenja. Nisam se usudio ni pomisliti
što ona u tom času misli, jer bih odmah svršio. Ponekad bih već bio na
rubu da mi se to i dogodi, ali bi me uvijek izvadila Monica i leš na
glavnoj željezničkoj stanici. Pomisao na onu smiješnu situaciju
djelovala bi uvijek kao hladan tuš.
Kad je napokon sve bilo gotovo,
otvorila je širom oči i zagledala se u mene kao da me sad istom prvi
put vidi. Nisam uopće znao što bih joj rekao; jedina mi je želja bila
da što prije iziđem odavde.

Ali njoj očito nije bilo do toga.
Okrenula mi je guzicu. Tako sam ležao položivši joj ukrućeni kurac na
guzicu i štosnuo je u mislima. I, za ime božje, čini mi se da je, onako
u čvrstu snu, ipak primila moju poruku, tako da sam joj ga bez po muke
utjerao na stražnji ulaz i, iako joj nisam vidio lica, znao sam da se
rastapa od olakšanja. Dok sam je posljednji put pritiskao i svršavao,
pomislio sam: "Kompa, sve je to limburški sir, a sad se lijepo okreni i
hrči..."[/b]